|
Hrvatski kipar posjetio Park skulptura Ostrožac | |||
|
ANTUN KNEŽEVIĆ KIPAR LIRSKE MEKOĆE | |||
|
|
|||
|
Privlačnost skulptura Antuna
Kneževića leži u njihovoj poetičnosti i lirskoj mekoći, u suptilnoj
senzualnosti i sentimentalnoj čulnosti, te u specifičnom životnom
hedonizmu koji emaniraju u svoj životni prostor, čime jedostavno i
neposredno komuniciraju s publikom. Odišu ove skulpture nekom posebnom
melankolijom i duhovnošću, ali isto tako i pritajenom erotičnošću, jer
Antun Knežević je kipar koji oblikuje dušom i emocijama, mekoputno i
lirski, oslanjajući se u polazištu na konkretnu opservaciju i fizičku
realnost, modificirajući je i interpretirajući tijekom stvaralačkog
procesa, te tako prilagođavajući svom osjećaju i svom kiparskom nervu. Stvarajući tako
svoj ideal ljepote i svoju estetsku tipologiju. A, ona je narativno
slojevita i metaforička, sažimajući u sebi zbir povijesnih konotacija
i stilskih asocijacija, prizivajući primitive i arhaiku, zagovarajući
fantaziju i simboliku, te se nadovezujući na tradicijsko, epsko i
mitsko. Daleko od eksplicitnosti opažajnoga, Kneževićevi likovi tako
izmiču individualnoj karakterizaciji u korist tipizacije, kližući od
anatomskog realizma u idealizaciju i od naturalizma u stilizaciju. Više komorne nego monumentalne u dojmu i više predviđene za frontalno, a manje za trodimenzionalno iščitavanje, ove skulpture jedostavnih su formi i slikovite površine boje ograničene isključivo na boju materijala. Volumen im je zatvoren i blokovit, zbit i kontinuirane vanjske opne, koja je na površini sugestivno taktilna i gotovo podatno meka, slikovita i ekspresivna, pokazujući osjećaj za tvarnost materije i za njezine izražajne vrijednosti. Jednom je glatka, smekšana i umilna, dopuštajući svjetlosti da impresionistički klizi i miluje zaglađene obline, a drugi put rustikalna i hrapava, ekspresionistički dramatična i nemirna, s tragovima udarca dlijeta na mjestima sukoba energije, prkosno se protiveći kontinuitetu dodira naviklog na glatkoću i dojma naviklog na mekoću. Za razliku od figurativne plastike u kamenu/mramoru, Kneževićevi reljefi u bakru organskog su, gotovo apstraktnog motiva i više namišljeni da budu dekoracija u interijeru, nego samosvojna likovna kreacija. Pokazuju i oni međutim, pored mnogobrojnih drugih likovnih područja i disciplina u kojima se okušao Antun Knežević, širinu pogleda i množinu interesa ovog autora, dokazujući da stvaralačka sloboda nema granica i da je potreba za umjetničkim izražavanjem zapisana u egzistencijalni kod umjetnika. ( Višnja Slavica Gabout) |
|||
|
always exclusive studio 2t | |||
