|
Iz predgovora u katalogu, prof. Ismet Kasumović:
... kao djelić
jednog
vlastitog sna...
Vješto kombinirajući vlastite snove i javu, Tomislav Turkalj je
decenijama,na svojim djelima stvarao jedan vlastiti svijet uprizorenih
sjećanja. Njegove duboko proživljene percepcije otkrivaju nam zaboravljene
likove iz sedamdesetih, razigranu maštu kad oslikava krajolike ili, pak,
jednako smirujuću harmoniju zaustavljenog trena u dječjoj igri ili pogledu
na pašnjak.
Očigledno je da je slikar učio gledajući i u sebi proživljavajući, život
onakav kakav je u određenom trenutku, u svim valerima kolorita, pokadkad
nanesenog na platno u tankom,
gotovo prozirnom sloju, a pokadkad izvučenim snažnim zamahom slikarskog
kista, prepričava na svoj umjetnički, već prepoznatljiv način.
Iz retrospektivnog slijeda njegovih radova, vidljivo je da je Tomislav
Turkalj prethodno izuzetno dobro savladao abecedu umjetničkog stvaranja i
mimo tradicionalnog likovnog obrazovanja. Njegovi rani crteži olovkom
otkrivaju majstorstvo vlastitog zanata i izražaja, zrelost i studioznost
koju je nastavio razvijati i u ostalim likovnim tehnikama. Čvrsto se
držeći osnovnih umjetničkih kanona, on anatomske oblike oslikava s lakoćom
dajući im životnost i lepršavi smiraj, koji naprosto mami pogled
posmatrača i asocira ga na vlastite snove.
Odabravši čovjeka u središnjicu svog likovnog zanimanja, on se svjesno
stavio na, za mnoge, «klizav teren», ali je dokazao da se može maestralno
nositi i sa takvim kompozicijama,
što potvrđuje njegovo, besumnje veliko slikarsko umijeće.
Jednako hrabro Tomislav Turkalj se upušta i u moderniji slikarski
izraz, eksperimentirajući i vanslikarskim materijalima, onima što su mu
nadohvat ruku, svjesno se udaljavajući od prepoznatljivosti i formi
realnosti. Ovdje figuru zamjenjuje nepravilna forma, nedorečena simbolika
linije i boje, većih ili manjih jednobojnih ploha... Ovdje se još čvršće
isprepliću snovi i stvarnost,
jer prikazano simbolizira jednu, u sve većem obimu, dehumaniziranu
realnost, ispunjenu betonom, asfaltom, čelikom i izgoretinama.
Ova djela kao da prizivaju razum da se više posveti očuvanju onog što nam
je priroda podarila i da prestanemo uništavati taj iskonski sklad...
Pred slikama Tomislava Turkalja teško je ostati ravnodušan.
One utonjavaju u podsvijest i ostaju u sjećanju kao djelić jednog
vlastitog sna.
prof. Ismet Kasumović
 |