Paola Lucchessi upozorava:
TREBA LI BOSNI TRAGEDIJA VAJONTA ?

              Vajont je priča od prije 41 godinu. Užasna katastrofa,
                         koja je koštala više od 1.900 ljudskih života.

  Zapravo, godišnjica je ovih dana, jer se to desilo 9og oktobra 1963 - možda ta "slučajnost" traži da to naglasimo baš sada šta znače brane, pogotovo kad iluzija velike zarade, taština i nemara za sigurnost utječu na takve pothvate. Našla sam websajt www.vajont.net  , idem im pisati da tražim nijhovu pomoć za informativnu kampanju - hvala Vitkoru što se super brzo javio, nevjerojatno mi je drago da se mene sjeća kao ja njega, od Dana Une ovdje u Bihaću prije tri godine.
   Dakle, tu daleku noć skoro 300 miljuna kubika kamena i zemlje srušili su se u umjetno jezero iznad brane Vajonta i stvorili divovski val koji je poplavio doline Vajonta i Piavea.

  "Bez obzira na to što činjenice i uvjeti dokazali su da je katastrofa bila predvidljiva i mogla se izbjeći, projekt završavanja brane nastavio se" (iz vajont.net)

  Dok vam pišem čitam povjest projekta Vajonta iz tih stranica i krv mi se sledi u žilama: radilo se o KANJONU (jeste li pogledali slike KANJONA Unca?), a to je za inženjere koji su smislili projekt bila idealna prilika da se sve to začepi i stvri ogromno akumulaciono jezero. Zašto? GLAD ZA STRUJU, tačno kao i danas. A, tu govorimo o godinama prije drugog svjetskog rata (kada je projekt započet, da bi se nastvio u pedesetim godinama) - samo da znate koliko je "moderna" tehnologija koja se vama danas nudi.

   Poduzeće SADE koje je vodilo tu avanturu počelo je radove bez odobrenja.
   A, Vlada je ipak sve to gurala dalje, ma koliko neregularno, zasljepljena idejom o velikim prednostima projekta. Računalo se da će lokalno stanovništvo sve to prihvatiti jer bi se zaposlilo dosta lokalne radne snage.

   Ipak, bilo je puno opozicije jer ekonomska šteta za cijelu dolinu je bila velika: poplavljena je velika površina plodne zemlje, a čak par stotina kuća, uništen pejsaž, poremećene su komunikacije... Ipak, Vlada je stanovništvu oduzela zemlišta i krenula dalje. Najmanje (=ništa) se čulo o rizicima za sigurnost stanovništva.

  Stručnjaci SADEa često su jednostavno ulazili u privatne posjede i počeli raditi bez da je bilo ikakvih ugovora ili dogovora - bilo je i nasilnih istjerivanja cijelih obitelji.

  Čim je počela gradnja bilo je očigledno da su pretpostavke na kojima su se projektanti temeljili totalno krive: kamen nije bio kompakt kako su očekivali, nego posložen u više slojeva, rušio se, "gutao" beskonačne količine betona. A dok je gradnja brane Vajonta bila u toku, 1959. srušila se druga brana, na rijeci Frejus.
  No politička komisija koja je bila odobrila projekt nije htjela niti razmotriti mogućnost da su nešto pogrešno odobrili, niti kad su se pojavili fenomeni poput pukotina od 2500 metara, skroz do dna doline, koja je očigledno mogla uzrukovati rušenje ogromnog dijela planine.
   Interesi u igri su bili preveliki. Godina 1962. cjeli ciklus projvodnje i prodaje struje prešao je od poduzeća SADEa do nove državne ustanove ENEL.
   Prve su studije bile površinske, no priča je otišla predaleko da bi se zaustavila. Počelo se puniti jezero prvi put, još jednom bez da se čeka dozvola. Oronilo se 700.000 kubika, koji nisu tada uzrukovali štetu, a ostavili su poznati "M" znak na boku planine, koji je najavio puno veće odrone.
  Projektanti su se ipak plašili, počeli tajne testove na modele brane i jezera, punili i praznili jezero tri puta. Lijeva obala nije bila stabilna, geološke reakcije bile su drukčje od očekivanog, teren je upio vodu kao spužva umjesto da stvori siguran kontajner. (* pitajte se kako funcionira kraški teren oko Une i Unca.... spužva od kremena... pitajte se kako funkcionira korozija, kad izgleda da se niko drugi to uopće ne pita).
   I još uvijek su išli dalje. Treći put su jezero punili šest mjeseci prije definitivne tragedije. I punili su do 710 metra, deset metra više od granice maksimalne sigurnosti: niži nivo bi značio dulje rokove za profit i vraćanje ulaganja, a radovi su na kraju koštali puno više nego očekivano, trebalo je uraditi ojačanja brane koja nisu bila predviđena.
   Lijeva obala se ponovo počela rušiti na početku septembra, nivo vode rastao je zbog padavina. Zadnji mjesec do tragedije zemlja se ljudima u dolini tresla pod nogama i gromila, strah se širio.
   Trebalo je doći do 27og septembra da bi odgovorni pokušali spustiti nivo vode u jezero, a bilo je već prekasno.

   U 22.39 devetog oktobra počela je apokalipsa.

   Cijeli bok planine Toc, tri kilometra dužine sa poljima, šumama, kućama, dijelio se od planine i srušio se u jezero iznad brane. Bila je to ogromna masa kamena i zemlje. Nestalo je jezero, digli se ogromni bijeli oblaci - vodeni val visok 100 metara, nosio je blokove kamenja teške stotine tona. Elektrovodi su osvijetlili dolinu nekoliko sekundi gigantskim kratkim spojem..., onda je nastao totalan mrak.
   Zapravo se vodena masa dijelila u dva vala, onaj uzvodno pomeo je desetak naselja na obali jezera, a onaj drugi preskočio je branu, urušio se u kanjon sa masom od 50miljuna kubika vode, dobio veću brzinu zbog stvorenog pritiska u kanjonu i izašo sa ubilačkom snagom na gradić Longarone, gdje se Vajont ulivao u rijeku Piave.
   Ljudi su osjetili vodenu maglu koja je prethodila 70 metara visokom valu. Nažalost, više nije bilo vremena za bijeg.
   Voda je sve iščupala iz korijenja, kuće, crkve, ceste, trgova, spomenika... Od željezničke stanice ostale su samo krhotine pruge, savjene kao grančice. Više naselja oko Longaronea je potpuno ili djelomično uništeno.

   ...Brana je još uvijek tamo. Niko je nije maknuo. Pokopani su mrtvi, obnoviljena sela, život ide dalje. Naši su sjevernjaci inače žilavi, nedaleko od te regije šesnaest godina kasnje stravičan zemljetres u Friuli odnio još više od deset hiljada života, a opet su se ljudi digli na noge, pokopali mrtve i obnovili sela i poduzeća. No, u tom slučaju nije bila ljudska ruka uzrok katastrofe.
    265 metara visoki betonski gigant - tada najviša brana na svjetu - još danas začeplja kanal Vajonta. Sistem Vajont nikad nije proizvodio struju, samo smrt i razaranje.

                                                                                                    Paola Lucchesi

  always exclusive studio 2t,  e-mail: studio_2t@yahoo.com